Ljubav
Rasplod O srce, čuješ li kako zora grmi ispod kože stvari? Hodali smo, teški s drevnim sjenama, lomeći vlastita krila U noći tihih strahova - Ipak, u dubini krvi, već je zadrhtala Obveza drugog svijeta. Kao gusjenica koja tajno sanja svoje nebo, Napuštamo oklop zlatnih dana, Ovo surovo kraljevstvo gdje svatko promatra drugoga Kao eho svojih rana. Razdiramo tamni veo Predacije, A naša tijela se raspadaju s novom jasnoćom. Tada, u metežu vena, Leprša leptir - Čak i narod leptira - S krilima tkanim od suosjećanja. Napokon učimo Drhtaje drugoga, Lutajuće suze drugoga, I ovo čudno bratstvo Koje se ponovno rađa u središtu boli. Otvorite vrata! Neka se naše duše usklade, Lute koje vibriraju pod dodirom svjetlosti. Jer svjetlost je samo Ljubav Raspršena među ljudima Kao zlatna kiša na spaljenim zemljama. Idemo, braćo, sestre, Osvijetlimo staze koje vode Od jednog srca do drugog; Ponovno tiho izgradimo Naš unutarnji dom S kamenjem jasnoće. I neka svaki korak u svijetu Bude uspon prema velikom suncu: Tamo gdje duše, konačno, Uzlete zajedno..
